Pa, kao što vidite, ovu stranicu ćemo držati duo-jezičnom, osim na blogu. Ovo će biti pravi višejezični posao :)
Za turizam ćemo ga zadržati na engleskom, za marketing na hrvatskom. Zasad ;)
Dakle, krenimo od našeg prvog blog posta o Dubrovniku. Ove zbirke činjenica preuzimamo iz Dubrovnik Digesta.
- Za vrijeme Dubrovačke Republike na snazi je bila naredba koja je nalagala da se, kada je puhao južni vjetar "jugo", ne smiju donositi važne političke odluke. To je bilo zbog činjenice da su mnogi vjerovali da nizak tlak zraka uzrokovan vjetrom čini ljude depresivnima i razdražljivima.
- Jedina osoba kojoj je Dubrovnik podigao kip u njegovu čast bio je pomorac Miho Pracat. Cijelo svoje bogatstvo ostavio je u dobrotvorne svrhe. Republika nije podigla spomenike u čast bilo koga osim svetaca i drugih nadnaravnih bića vjerujući da nitko nije veći od grada. Kip ovog plemenitog građanina postavljen je u dvorištu Kneževog dvora gdje se nalazi i danas. Kip je vidljiv u šestoj epizodi druge sezone Igre prijestolja u sceni koja prikazuje Spice Kinga, a smještena je u gradu Qarth.
- U 15. stoljeću Dubrovnik je imao oko 40.000 stanovnika (u to vrijeme pokrivao je područje od Prevlake, južno od grada, do Orebića sjeverno od grada) i bio je jedan od najvećih gradova u Europi. Za usporedbu, London je tada imao 50.000 stanovnika, Firenca oko 100.000.
- Dubrovačka Republika među prvima je priznala neovisnost Sjedinjenih Američkih Država. Neki povjesničari navode da je Dubrovnik bio prva država koja je to učinila.
- Dubrovnik je imao kolonije, zanimljivo, jedna od njih bila je u selu Gandaulim, u staroj Goi u Indiji. Tamo i danas stoji crkva sv. Vlaha.
- Giovanni Angelo Medici iz Milana bio je dubrovački nadbiskup od 1545. do 1553., a 1560. izabran je za papu, odabravši papinsko ime Papa Pio IV.
- Prilikom gradnje tvrđave Minčeta 1464. godine došlo je do nestašice kamena te je kao takvo određeno da svaki posjetitelj grada mora sa sobom donijeti kamen u skladu sa svojom tjelesnom konstitucijom.
- Na Slavoluku pobjede u Parizu prisjeća se kako je general Marmont 31. siječnja 1808. godine okončao Dubrovačku Republiku i nazvao svog generala 'Dubrovačkim vojvodom'.
- Kao i grčki Iliri, Dubrovnik ima svoju humanističku priču o svojoj povijesti i nastanku, nazvanu Raguseida. Napisana u 15. stoljeću, knjiga nije proizašla iz povijesnih činjenica, već iz mitologije.
- Na ploči ugrađenoj u zapadni zid trijema Kneževa dvora nalazi se natpis da je grčki bog medicine i zaštitnik liječnika Asklepije (Eskalup) rođen u Dubrovniku. Najvjerojatnije ova činjenica nije točna, već su to dvoje pogrešno povezani jer je rimski naziv za Cavtat bio Epidaurus.
- Od 4. travnja 1911. pa sve do početka Prvog svjetskog rata s tvrđave Lovrijenac svaki dan je pucano iz topa povodom podneva.
- Od kraja mletačke vlasti u Dubrovniku i odlaska njihovog posljednjeg kneza 1358. godine, pa sve do kraja Dubrovačke Republike 1808. godine, Dubrovnik je izabrao 5366 kneževa. Većina je spavala u kneževskoj spavaćoj sobi koja se nalazila iznad barutane. U dva navrata dogodile su se eksplozije koje su oštetile Knežev dvor. Barutnica je naknadno premještena na drugo mjesto.
- Na talijanskom otoku Siciliji postoji grad s istim talijanskim imenom kao i Dubrovnik – Ragusa. Tu nije kraj sličnostima jer su oba grada UNESCO-va svjetska baština. I Dubrovnik i Ragusu pogodili su katastrofalni potresi u 17. stoljeću, u razmaku od samo nekoliko desetljeća.
- Većina Dubrovčana koji prate nogomet navija za splitski Hajduk. U čast 100. rođendana kluba 2011. godine u 19:11 sati na gradskim zidinama upalile su baklje od strane desetaka navijača, obasjavši Dubrovnik izdaleka.